Tradicija hrvanja stara je koliko i ljudska civilizacija. Početni oblici su vezani za životne, a zatim vojne potrebe,  gdje su borilačke aktivnosti služile kao psihofizička priprema za podizanje radne i borbene sposobnosti. Hrvanje je pojedinačna disciplina : u borbi sučelice sudjeluju dva borca čiji je cilj protivnika savladati koristeći različite zahvate, a zabranjeni su udarci glavom, laktovima i nogama. Danas su najrasprostranjeniji klasični ili grčko-rimski i slobodni stil u hrvanju, koji su u stalnom programu Olimpijskih igara. U Hrvatskoj i u Hrvačkom športskom klubu Gavrilović se oduvijek i osmišljeno njeguje hrvanje grčko-rimskim načinom.

Krovna nacionalna hrvačka organizacija je Hrvatski hrvački savez. Utemeljen je u Zagrebu 1949, a članom FILA-e postao je 1992.godine.

 U povijesti sporta, u najširem talonu takmičarskih disciplina, visoko mjesto po tradiciji i ostvarenjima pripada hrvačkoj vještini. Ona svoje korijene gradi u dalekoj, tisućljetnoj putanji ljudskoga društva, a posebnu važnost ima na Igrama u Olimpiji u staroj Grčkoj, gdje uživa položaj jednak nauci i umjetnosti. Najslavniji hrvači su bili Heraklo i Milon, koji je 30 godina bio nepobijeđen.Uz nekoliko najstarijih sportova, klasično hrvanje je od 708. p.n.e. do danas ostalo jedno od iskonskih i najplemenitijih pojedinačnih nadmetanja. Ono je uvršteno u sadržaj prvih modernih Olimpijskih igara održanih u Ateni 1896. godine. Dvije godine kasnije Pariz je bio domaćinom prvoga svjetskog hrvačkog prvenstva, a u istom gradu je 1912. osnovana i Svjetska hrvačka organizacija ( FILA ), koja danas ima sjedište u Švicarskoj.  

 Prisutnost hrvanja u Petrinji kroničari bilježe početkom XX stoljeća, ali organizirano hrvanje započinje utemeljenjem Rvačkog kluba Radnik 1948. godine. Osnivači su bili atletski zaljubljenici Rikard Bukovac i Drago Sumajstorčić. Hrvački entuzijasti su od početka majstore strunjača odgajali uz svesrdnu i stalnu pomoć kompanije Gavrilović, koja je bila mecena Klubu čije će ime on preuzeti i nositi diljem svijeta kroz svih 60 godina postojanja. U tom slavnom razdoblju su petrinjski hrvači osvajali najsjajnije kolajne na domaćim i najjačim međunarodnim hrvačkim smotrama do samoga Olimpa. U klupskim takmičenjima u seniorskoj konkurenciji u bivšoj državi, Hrvački klub Gavrilović je iskovao šampionske titule 1970, 1972, 1985, 1988. i 1989. godine, a u novoj hrvatskoj državi ih je izborio četiri puta zaredom : 2001, 2002, 2003. i 2004. godine. Kroz cjelokupno djelovanje je razvijao originalna sportska načela i koncepciju omasovljivanja i popularizacije hrvanja od mlađih školskih uzrasta do popunjavanja prve ekipe iz vlastitih pogona. Tako su kroz godine sustavnog  stručnog rada oblikovani Klubu privrženi borci, nacionalni pobjednici, prvaci Starog kontinenta i Svijeta, osvajači odličja na Olimpijadama. Među mnogim imenima ostaju nezaboravna sportska ostvarenja Slavka Koletića, Milana Nenadića, Stipe Damjanovića, Bogdana Poštića, Josipa Pavišića i jedinog hrvatskog hrvačkog olimpionika Vlade Lisjaka. U sjaj njihovih postignuća svoj neprocjenjiv trud, znanje i ljubav ugradili su veliki hrvački pedagozi profesor Vladimir Sekulić, Miljenko Saćer i Milan Nenadić, a ogroman su doprinos priložili sportski djelatnici i funkcionari  Kluba Mirko Kosmat i Zvonimir Rudelić, te poslovno rukovodstvo Tvrtke Gavrilović.